Ćiro je uvijek povezivao krajeve juga sa sjeverom, nekada željeznicom, a sada biciklom. Biciklistička trasa koja evocira na romantičnu prošlost, vraća nas u trenutke kada je stari Ćiro značio život za ovaj predivni hercegovački, odnosno mediteranski krajolik.
Ćiro povezivao Dubrovnik i Beč
Nekako te nostalgija uvijek vuče za neka lijepa sjećanja, provocira ti sjetu i razmišljanja da je nekada sve to bilo opuštenije, romantičnije, bolje, veselije. Bez obzira je li to točno ili ne, volim se s vremena na vrijeme sjetiti hercegovačkog Ćire, odnosno dio stare željeznice koju je austrougarska izgradila za samo dvije godine, a koja je povezivala Dubrovnik s Bečom. Apsurd vremena je da se vlakom više ne mogu povezati dva grada, a do prije 40 godina to je bilo sasvim uobičajeno.
Vozio, hučio, tukao, zviždao, paru ispuštao… tako su ga tada često opisivali dok je prolazio od sela do sela duž hercegovačkog juga. Ćiro je bio ponos svakog mjesta, dovozio je i odvozio ljude, robe, a ponajviše je donio slobodu. Tada se krševitim krajem teško pohodilo – konjem, magarcem, nije bilo lako, a posebice kada ljetne vrućine užegnu.
VOZIO, HUČIO, TUKAO, ZVIŽDAO, PARU ISPUŠTAO…
No, kada je Ćiro stigao breme neprohodne zaleđine je skinuto, prozor u svijet se otvorio i osmijeh sa lica nije skidao. Skoro svako selo je imalo željezničku stanicu, a željezničari su tada bili gospoda, cijenjen sloj društva. Raditi kao željezničar je bio ponos tog težačkog kraja, nekako mi se činilo da je to bilo u razini tadašnjih doktora ili odvjetnika, uvažene građanske elite.
Ćiro se izdigao iz pepela
Sada pruge više nema, Ćiru su ukinuli, tračnice i lokomotive u staro željezo, a drvene pragove tko zna gdje. No nije Ćiro iščeznuo, previše se on za ovaj škrti kraj vezao da bi ga tako pustili da ode u nepovrat. Stanice, stara trasa i sjećanja su i danas neizbrisiva, a da se ne prepusti zaboravu stara trasa je pretvorena u biciklističku rutu.
I odnedavno opet svijet zna za Ćiru, opet se može čuti da huči, tuče, zviždi i paru ispušta…, opet se s radošću o njemu priča, opet otvara prozor u svijet. O Ćiri pišu svi i bez obzira što ne vodi opet do Beča, o njemu se i tamo pripovijeda. Za njega se raspituju i na Zapadu i na Istoku, opet ga svrstavaju u svoje itinerere, daju mu nagrade, kažu da je među najljepšima u Europi.
I jeste, Ćiro s pravom spada u najljepše biciklističke trase Europe. Spaja Mostar i Dubrovnik, dva UNESCO-va bisera, spaja države, kulture, običaje, tradiciju, spaja civilizacije, spaja dušu i čovjeka, opet vraća osmijeh na lica.
Ravno, idealno za obitelj na biciklu
Od te zmijolike krške trase, najdraža mi je i nekako najautentičnija dionica oko mjesta Ravnog, točnije od Hutova do Zavale. Tu se može najjače osjetiti duh prošlosti, osjetiti kako je to nekada bilo, kako se radilo, kako se živjelo.
Prolazeći obodom kraških polja koji stvaraju predivne pejzaže, prolazeći kamenim zgradama starih stanica u kojima i danas obitelji željezničara, slike prošlosti se same pojavljuju, bez obzira što i nismo bili dio tog vremena. Nevjerojatan melankolični zvuk umirujuće tišine, odvaja te od užurbane sadašnjice, bistri ti misli, stvara ugodu i vodi kroz drugu dimenziju, paralelni svijet prošlosti.
Za obitelji i rekreativce ovo područje je idealno za istražiti na biciklu. Nudi se nekoliko ruta većinom bez većih uspona, prihvatljivih i za mlađu populaciju ali i za povremene bicikliste. Za obitelji s djecom su najpogodnije rute oko mjesta Ravnog odnosno od Ravnog do Zavale ili obrnuto te od Ravnog do Trnčine ili čak Turkovića.
BROJNI SVJETSKI MAGAZINI SU OBJAVLJIVALI SLIKE S OVOG ŽIVOPISNOG PODRUČJA
Ravno je malo pitoreskno mjesto u južnoj Hercegovini a osim Ćire poznato je po svjetski poznatoj spilji Vjetrenici i čovjekolikoj ribici, poznato je po najdužoj rijeci ponornici Trebišnjici i po vinogradima i gastronomiji. S tog područja potječu i brojni uglednici, a među njima je Ruđer Bošković, jedan od najvećih svjetskih umova svoga vremena. Iz Ravnog se pružaju nevjerojatni pogledi na kraško polje i brojni svjetski magazini su objavljivali slike s ovog živopisnog područja.
Na području ovog kraja dubrovačkog zaleđa postoje dvije stare željezničke stanice koje su obnovljene i pretvorene u restorane i smještajne objekte te više stanica u kojima žive obitelji željezničara.
Može se reći da je Ravno idealno polazište za jednodnevne i višednevne izlete, ali i kao odmorište za biciklisti koji voze cijelom dužinom biciklističke trase Ćiro ili koji koriste rute EuroVelo mreže. Pruža od aktivnog odmora do opuštene relaksacije uz prirodu i gastronomiju. Blizina mora i planina, prirodnih ljepota i atrakcija nudi sve, jedio ostaje da se i samo u to uvjerite.
